U srijedu, 30. listopada 2024. imali smo organiziranu terensku nastavu, organizirani obilazak srednjovjekovnog ophoda Dioklecijanove palače. Iz škole smo krenuli zajedno s nastavnicom povijesti Orjenom Maraš Kovačević prema Zlatnim vratima. Tamo nas je dočekala muzejska pedagoginja i uz nekoliko uvodnih rečenica približila nam je priču o važnosti same palače. Zlatna vrata, ispred kojih smo stajali,  najvažnija su vrata ove građevine, kroz njih je Dioklecijan 1. lipnja 305. godine prvi put kročio u palaču. Građena su u obliku četverokuta, a dvostruka vrata bila su dio obrambene vojne taktike. Zanimljivost je i crkvica koja je izgrađena u stražarskom hodniku iznad samih vrata, crkvica sv. Martina. Danas je ovaj sakralni objekt dio ženskog benediktinskog samostana. Dalje smo krenuli kroz prostore muzeja i sjeverozapadnu kulu prema vrhu zidina, odnosno prema ophodu. S vrha se pružao prekrasan pogled na cijelu palaču, a meni je najzanimljiviji bio zvonik sv. Teodora i neobični ulazi u domove s vrha palače, odnosno njihovi izlazi na srednjovjekovni ophod koji ujedno predstavlja njihovu terasu. O samom zvoniku sv. Teodora koji nosi isto ime kao i ja nisam puno čuo jer sam bio zauzet skrivanjem od nastavnice koja me htjela fotografirati sa zvonikom u pozadini. Ovo iskustvo bilo je neobično, sa mjesta na kojem su se od 15. stoljeća vodile žestoke borbe mi smo, poput turista u vlastitom gradu, uživali u prekrasnom pogledu na ovu 1700 godina staru ostavštinu cara Dioklecijana.

Teodor Kralevski, 4.a