1. Tvoja prva knjiga je nedavno objavljena. O čemu se radi? Reci nam nešto o njoj.
Da, objavila sam prvu knjigu koja je podijeljena u dva dijela –„ Burn the Truth” i „Shadow the Lies”.
Ima preko 1000 stranica pa sam je morala razdvojiti na dva dijela odnosno dvije knjige, iako je sama knjiga oduvijek bila podijeljena na dva naslova. Žanr je fantasy-romance, ustvari prvi dio se vise bazira na romansi, a drugi dio je skoro potpuno fantazija i meni osobno draži jer ima više preokreta, na što sam ustvari i ciljala.
2. Kako si došla na ideju za knjigu i kako si je uspjela razviti do kraja?
Od malih nogu već pišem, bili to romani, novele ili poezija… zato mi nikad i nije bilo teško odrediti o čemu će knjiga biti i kako ću je i na koji način predstaviti čitateljima. Mogu reći da mi ideje dolaze prirodno i posteupno, a ima tu i utjecaja drugih knjiga koje čitam i zbog kojih sam naučila kako se to sve zapravo radi. A što se tiče razvijanja radnje… kad sam došla na glavnu ideju zapravo je bilo lako nastaviti jer je najteže ustvari započeti samo pisanje i smisliti tzv. korjen knjige oko kojeg će se vrtjeti ostatak radnje.
3. Kako izgleda proces pisanja? Je li teško?
Proces je dosta dug, ali smatram da ništa što voliš raditi nije teško ni zamorno… pogotovo ako već imam ideju, onda je moram završiti do kraja i prenijeti na papir, koliko god proces bio dug. Prvo sam radila skicu – to je zapravo najduži dio jer zapisujem sve ključne scene, preokrete, odnosno kako se kaže „plot twistove”i ideje. Sve to najčešće pišem u bilježnicu ili zapišem bilo gdje kad mi dođe ideja. Čak bih i u autobusu izvadila komad papira i zapisala da ne zaboravim kasnije. Nakon toga detaljno razrađujem radnju, stvaram likove i njihov razvoj, biram mjesta radnje i zamišljam kako sve izgleda. Tek onda počinjem pisati sam tekst knjige. Pisanje mi nije bilo pretjerano teško jer sam
nekako već naviknuta što trebam u knjizi opisivati i na koji način… recimo da je to nekakva vještina kojoj su me druge knjige naučile i na koje sam se ugledala.
4. Koliko ti je trebalo da završiš knjigu?
Trebalo mi je otprilike godinu dana da napišem oba dijela. Iako, bilo je dana kad radi obaveza nisam mogla uopće pisati, a bilo je i dana kada bih pisala po 6-7 sati pa bi se to nadoknadilo.
5. Rekla si da si već prije pisala, sjećaš li se svoje prve napisane knjige?
Da! Bilo je to u četvrtom razredu osnovne škole. Pisala sam na hrvatskom jeziku, imala je pedesetak stranica i bila je to priča o razrednom kampiranju. Iako mi je to sada smiješna uspomena, bila je moj prvi ozbiljni pokušaj pisanja. Imala je i ilustracije i sjećam se da sam bila baš ponosna na to.
6. Zašto pišeš na engleskom?
Engleski mi jednostavno bolje leži. Cijeli život čitam knjige na tom jeziku i nekako sam se navikla razmišljati i pisati tako. Uz to, engleski mi omogućuje veću slobodu izražavanja.
7. Koliko knjiga inače pročitaš mjesečno?
Ovisi… nekad jednu, a nekad pet… sve ovisi o obvezama koje imam i naravo o duljini knjige.
8. Kako si objavila knjige i jesi li sama radila naslovnice?
Objavila sam knjige preko Kindle Direct Publishinga. Trebalo je otprilike mjesec dana da sve sredim – papirologija, formatiranje i sve te tehničke stvari koje su bile najzamornije od svega. Objavljene su na Amazonu u obliku e-knjige i tiskanih verzija. Naslovnice sam, također, dizajnirala sama jer sam htjela da vizualno prate priču knjige. Tiskane verzije, također, imaju karte i ilustracije odnosno prikaze gradova/svijeta gdje se radnja odvija. Ima ih 5-6 i također sam ih sama radila preko različitih programa.
9. Planiraš li nastaviti pisati?
Definitivno, to uopće nije upitno. Trenutno pišem skriptu za novu knjigu. U procesu sam i više sam se bazirala na fantaziju iako ima i romanse, a velikim dijelom je i psihološki roman. Nadam se da će biti gotova do kraja 2025. jer to mi je trenutno najveći cilj (nakon državne mature).
10. Koji savjet bi dala nekome tko želi postati pisac?
Ma, rekla bih da samo krenu jer nije toliko teško koliko ljudi misle da je. Većina misli da je to nešto zamarajuće i teško te na to gledaju kao na neku obvezu. Ustvari, najteže je krenuti… nakon toga to je više kao hobi koji radiš za zabavu. Mislim, ni ja ne bih došla do tu gdje sam sad, da mi par ljudi nije reklo da sam luda jer pišem a ne objavljujem. Tako da rekla bih ljudima da samo krenu. Ako netko ima ideju smatram da je šteta da ju ne prikažu…
Intervju vodila: Marta Zečić 4a