Četvrtak 3. travnja, sat vjeronauka odlučili smo provesti u crkvi srca Isusova. Tamo su nam dva isusovca (katolički red poznat po svojoj odgojnoj-obrazovnoj, misionarskoj i duhovnoj djelatnosti) držali govor o svojim svjedočanstvima te iskustvima i svom životu u u crkvi općenito.

Isusovce je osnovao sveti Ignacije Loyolski 1540. godine. Njihov glavni cilj opisuje njihovo geslo koje glasi “Sve na veću slavu Božju”. Neke od njihovih ključnih aktivnosti su: Obrazovanje (Osnivaju škole, gimnazije, sveučilišta), misije (djelovali su po cijelom svijetu), protureformacija (aktivno su sudjelovali u obrani katoličke vjere nakon pojave protestantizma), duhovne vježbe (poseban oblik molitve i meditacije koji je osmislio Ignacije). Isusovci su se u Hrvatskoj pojavili u 16. st. Prvi isusovci pojavili su se u Dubrovniku 1558. god., a stalni postaju tek 1606. kada je osnovan prvi isusovački kolegij u Zagrebu. Kasnije osnivaju još kolegija i škola u Rijeci, Varaždinu, Požegi, Osijeku i drugim gradovima. Bavili su se prosvjećivanjem naroda, širenjem vjerske pismenosti, te borbom protiv protestantskih utjecaja.

Nakon samog govora o dolasku i nastanku isusovaca, isusovac Kruno govorio nam je o svojoj prošlosti prije dolaska u isusovačku zajednicu. Govorio je kako je imao predbračne odnose, kako je živio u vjeri, ali nikad nije mislio da će osjetiti poziv za pridruživanje isusovačkoj zajednici. Osjećaj poziva osjetio je nakon očeve bolesti, a to je bio i uzrok njegovog čitanja Biblije. Tijekom njihovih govora imali smo mogućnost ispovijedi, te smo im na kraju mogli postavljati pitanja i to uglavnom pitanja tipa zašto su se u potpunosti predali Bogu. Oni su se potrudili što jasnije pojasniti nam sve nejasnoće, te su s lakoćom odgovarali na naša pitanja.

Na kraju smo u znak pažnje dobili svi po jednu kartelu Ante Gabrića, hrvatskog katoličkog svećenika.

Definitivno dan za pamćenje koji svatko treba iskusiti kako bi naučio na koje sve načine ljudi proživljavaju svoje živote i koje puteve biraju.